In Te Domine, speravi!

ned, 14.tra 2019 Frano Šego

U Tebe se Gospodine, uzdam! Tako kratka, ali tako snažna rečenica koju je izrekao Alojzije Stepinac. Cijelo svoje pouzdanje usmjerio je u Jednu osobu. Uzdati se u jednu osobu nije mala stvar. Ta osoba treba biti tu za tebe, treba te razumijeti, ona je ta koja ti treba pomoći i ne tražiti ništa zauzvrat. Možemo slobodno reći da je to svojevrsna “definicija” pravog prijatelja. Prijatelj koji je uvijek uz nas je uistinu pravi prijatelj. 
No, što kad padneš pod težinom svoga križa? Koliko će prijatelja napraviti korak naprijed, uzeti taj križ na svoja ramena i hodati uza te? Samo se sjetimo, koliko smo lica vidjeli u životu, koliko smo ljudi upoznali kroz naš život, onda vidimo koliko ih je ostalo pored nas. Ljudi su nesavršena bića, jer svatko želi imati što bolji život, svatko ima svoj teret koji nosi, zašto bi pomogao drugome kad već ima svoje probleme, patnje i boli koje nosi?! Zašto bi napravio korak naprijed i uzeo taj križ kad je već bezbroj puta pao pod svojim?! Odgovor je samo jedan - Ljubav.

Svi smo stvoreni jedinstveni. Kad smo došli na ovaj svijet Bog nam je dao dar, dar ljubavi. On ne želi ništa od nas, On samo želi nas. Kad razmislimo o tome, vidimo da je zapravo Isus pravi prijatelj. On, koji je nosio križ za sve nas, uči nas ljubiti. Uči nas dobrostivoj ljubavi, ljubavi koja ne traži svoje. Želi nas naučiti kako biti pravi prijatelj. U Bibliji stoji kako je Šimun Cirenac pomogao Isusu kad je nosio križ. Tu vidimo da ni sam Isus nije želio sam nositi taj križ, nego je želio i nas uključiti u svoj spasenjski pothvat. Zato i mi trebamo biti potpora svima, trebamo znati davati pomoć, ali isto tako trebamo je znati i prihvatiti. Budimo poput Šimuna Cirenca i napravimo korak naprijed, pomozimo nositi i podijeliti teret s nekim, jer će nam tako svima biti lakše. Uzdajmo se u Gospodina i naučimo nositi bremena jedni drugih.