Stoji grad

uto, 20.stu 2018 Josipa Karamatić

Stoji grad – grad heroj. Mali grad velikih ljudi. Grad koji je promijenio definiciju heroja, nije to više lik sa televizijskog ekrana ili pak sa stranica nekog stripa. Ovog puta heroj je grad. I to ne bilo koji, već onaj grad koji se bori, brani svoje, grad koji vjeruje... Grad koji je uzeo krunicu u ruke i uzdao se u Boga i  onda kada bi mnogi posumnjali. Majkama su oduzeli sinove, ženama muževe, a djeci očeve. Oduzeli su mu smijeh, veselje, domove i drage ljude, krvavo i bez milosti, ali jedno mu nisu mogli oduzeti – hrabrost, glavnu osobinu svakog heroja. Samo takav grad mijenja onu djetinju viziju heroja. Samo takav grad i kad padne ostaje stajati. I stoga nemojte zaboraviti Vukovar i njegove ljude, velike ljude. 

Naša frama ih ni ove godine nije zaboravila kao i mnogi koji su nam se pridružili na svetoj misi u 18 sati, a zatim na procesiji popraćenoj krunicom. Procesijom smo koračali sa svijećama u rukama i tugom u srcima, prisjećajući se svega onog što se dogodilo 18. 11. 1991. Svijeće smo postavljali kroz dvije glavne ulice našeg grada, a na Trgu hrvatskih branitelja crvenim svijećama ispisali smo „STOJI GRAD“, jer upravo tako, unatoč svemu on i dalje stoji! I iako mi mladi to nismo doživjeli i možda nikada nećemo razumjeti bol koju osjećaju svi oni koji su to proživjeli, važno je da se sjećamo Vukovara i da ono što se dogodilo nikada ne padne u zaborav, jer to je ono najmanje što dugujemo svim braniteljima i onima koji su dali svoje živote da bismo mi danas mogli slobodno živjeti. Hvala svima koji su na bilo koji način sudjelovali i doprinijeli obilježavanju pada grada heroja.