Snijeg na duši

pet, 16.ožu 2018 Magdalena Lebo

Probudili smo se pod mekanim prekrivačem bijelog snijega. Takvo jutro budi u ljudima razne osjećaje; djeca se smiju i vesele snježnom danu dok su odrasli pomalo zabrinuti i negoduju. No, kad bolje promotrimo samu prirodu koja je najizloženija tom snijegu, ispod njega možemo vidjeti neke vlati trave ili cvijeće koje izbija iz snijega i pokušava prkositi vremenu. Ima li to neke sličnosti s nama?

Naša vjera je kao to cvijeće; dok je sunca, cvjeta i stasa. U našem slučaju naše je sunce Bog i dok smo pod njegovom paskom nije teško ostati na pravom putu i jačati. Uvijek je tu negdje i s njim se osjećamo jaki i nepobjedivi. Ali s razlogom moramo jačati u vjeri  jer sunce neće uvijek biti tu tako blizu. Doći će doba kad ćemo se trebati potruditi da ga nađemo, a nešto će nas sprječavati i ometati. Doći će snijeg.

Pod snijegom nije lako cvijeću ostati živo, ali nije ni nemoguće. Ako je očvrsnulo pod suncem, teško će se slomiti. Ni cvijeće ni mi ne možemo spriječiti snijeg da pada. Događaji u našoj svakodnevnici, različiti ljudi i njihovi stavovi, čak i neko kolebanje u nama bez vanjskog utjecaja mogu poljuljati našu vjeru, no to nije nešto čega se trebamo bojati. Naprotiv, sve bismo to trebali iskusiti i prihvatiti jer kako bismo inače znali koliko je čvrsta naša vjera? U redu je i proširiti svoje vidike i biti otvoren promjenama i drugim perspektivama. U redu je ponekad sumnjati jer to znači da ne želimo naslijepo pratiti i prihvaćati sve. Želimo shvatiti. Mislim da tako najbolje jačamo u vjeri. Onda, kada dođe snijeg, možemo mu prkositi i stajati uspravni govoreći: „Moje sunce će te istopiti, a ti njega nikad nećeš moći zamrznuti.“

Frama TV