Smisao Božića

uto, 25.pro 2018 framašica

Božić nam nije nimalo stran pojam. Svi znamo zašto ga slavimo, što on predstavlja, imamo ustaljenje tradicije i kućne običaje. Uvijek su tu neka javna okupljanja, proslave, adventi i slično. Raskošni sadržaji, ulice i trgovine ispunjene. Ali onaj Božić kojeg mi kao Katolici slavimo ili bi trebali slaviti ne Božić vjere, blagdan kojeg bi uz, naravno i rodbinu i prijatelje, uz advente i materijalne sitnice, trebali slaviti i sami. Ukrasti deset minuta od spremanja za misu i izmoliti. Ne mora to biti već ustaljena krunica ili sedam očenaša, dovoljna bi bila i neka nama posebno draga molitva, nešto što volimo kod naše vjere, jednako kao što volimo i sam Božić. I ti odnosi. Ne trebamo promijeniti nešto samo u došašću ili se obratiti na mjesec dana. Najteže, ali i jedino ispravno bi bilo nastaviti to što smo odlučili. Nova godina će sa sobom prvog siječna donijeti gomilu odluka, od kojih ćemo odustati možda sedmog, eventualno desetog. Nekako tako odustanemo i od Božića čim skinemo svo blještavilo. Ne bliješti nakit i sijalice, bliješti Božić i taj poseban osjećaj kad čujemo poznate pjesme u crkvi ili na radiju. Bliješte i ljudi, ali se oni ne ugase zajedno s borom. Ili barem ne bi trebali. Kod Isusova rođenja nije bilo slavlja, okupljanja, raskoši. A opet je to najbitniji rođendan u povijesti. I bez torte, i bez balona i bez svijeća. Ako već slavimo dolazak i već smo puno puta čuli to pitanje ili taj cilj, što bi bilo da se Isus sad rodi, tj. kakvi bi ga mi trebali dočekati, onda samo trebamo nastaviti tom logikom – u kakvom bi svijetu Isus nastavio rasti? U onome koji bi Ga zaboravio nakon par tjedana? Ako izbacimo sebe iz centra, sve će odmah biti lakše. Ne moram pripremiti odličan ručak, kolače, imati ukrašenu kuću. Ne moramo prezentirati sami sebe. Jer nije riječ o meni, ni o tebi, ni o našim susjedima. Nije riječ o ukrasima, o bogatstvu svega. Riječ je o Mladom Suncu s visina. I ako nije riječ o nama, nemamo ni tog pritiska biti najbolji. Možda, samo možda, bi se mogli opustiti i u miru, zahvalni upravo gdje jesmo proslaviti Božić. Na koncu, nije teško pričati o Božiću, dapače, najlakše se ponavljati. Teško ga je živjeti.