Prepoznaše ga u lomljenju kruha

ned, 30.tra 2017 Filip Zlopaša

Isusovi učenici su žalosni i umorni, razočarani, sve im se u životu srušilo, svi njihovi planovi propali, i kao da se vraćaju sa sprovoda. Razgovaraju među sobom o svemu što se dogodilo. Dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima ali ga oni nisu prepoznali.

On ih upita o čemu raspravljaju, a oni će mu: "Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu, pa ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?" On će: "Što to?" Oni mu ispripovjediše na dugo i široko što se dogodilo Isusu, i potišteni mu kažu kako su se nadali da će Isus otkupiti Izrael. Isus ih zatim prekori radi njihove nevjere.

U tom razgovoru približe se selu prema kojemu su išli, on htjede dalje, ali ga oni moljaše: "Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je već na izmaku". Isus na njihovu molbu ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh i blagoslovi ga, a njima se oči otvoriše i prepoznaše ga. Isti čas se digoše i vratiše u Jeruzalem.

Istina, za vrijeme Isusova života su ti ljudi bili od njegova povjerenja, ali kad je nastupilo vrijeme kako im je govorio da će biti ubijen i treći dan uskrsnuti, sve su zaboravili. Nestalo je vjere i povjerenja, njihova se vjera ugasila i ostali su razočarani.

Moramo znati da je vjera jedini temelj na kojem se gradi naš kršćanski život, jer bez vjere ili sa malo vjere, sve se ruši u našem kršćanskom životu. Sv. Pavao je nakon svog obraćenja svečano izjavio: "Znam kome sam povjerovao!" Jesmo li se mi ikada zapitali kome smo povjerovali, i kada i koliko nas je Bog nagradio za naše povjerenje i vjeru? Jesmo li razmišljali što znači povjerovati Bogu, a što čovjeku? Mislim da smo se mnogo puta u životu u to uvjerili. Možda smo se i mi koji put uputili u Emaus, umorni i razočarani, tužni, porušenih planova. Jesmo li tada susreli Isusa? On nas na tom putu uvijek prati i pita nas zašto smo žalosni. Jesmo li tada imali vjere, kako bi nam se otvorile oči i kako bi ga prepoznali? On nam govori, opominje i kori nas preko naše savjesti i uvijek iznova nas poziva: "Dođite, svi umorni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti".