Odmor i(li) umor?

čet, 09.kol 2018 Josipa Karamatić

„Čim prođe Gospojina, gotovo ti je lito.“ Čujete to vjerojatno jednako često kao i ja, ali iako se blagdan Velike Gospe bliži, ovaj ću put biti optimistična i reći da je ljeto tek na pola puta iako smo lagano zakoračili u osmi mjesec. Čini mi se nekako da što ljeto dalje odmiče tako sve više želimo uživati u njemu i iskoristiti njegovu prisutnost prije nego grad poprimi jesenje boje, i to je sasvim u redu. No, dok odmaramo tijelo i hvatamo preplanulu put zanemarujemo dušu i po njoj se polako hvata paučina. Možda nam se čini da će u ljetu biti lakše uživati bez Boga pa su klupe u crkvi nešto praznije, a pjesma odzvanja nešto tiše (...). Dakako, vjera je svojevrsna obveza, a ako od nečeg želimo pobjeći ljeti, to su obveze. No, zaboravljamo li da je upravo On onaj koji odmara umorne i opterećene i da odmor bez Njega i nije neki odmor. Što će mi to odmorno tijelo ako mi u njemu duša trune umorna?

Dok petkom, subotom ili kojim već danom pjevamo stihove nekih lako pamtljivih ljetnih hitova i veselimo se s društvom, ne zaboravimo da postoji i nedjelja, klupa u crkvi koja nas čeka, ne zaboravimo na Prijatelja kojeg imamo tamo i ponesimo Ga u svom srcu i izvan crkve, spakirajmo Ga pokraj kreme za sunčanje u svoju torbu kada krenemo na plažu, popijmo kavu s Njim, povedimo ga u šetnju kad malo zahladi... Tako ćemo uz odmorno tijelo imati i odmornu dušu i spremni dočekati sve ono što nas očekuje poslije ljeta, pardon, poslije Gospojine. :)