Lice mu zasja kao sunce

ned, 12.ožu 2017 Stjepan Penava

Gledajući sliku Majke Terezije iz Kalkute, čovjek može primijetiti lice puno bora, lice stare žene. Nikakve ljepote prema mjerilima visoko tiražnih magazina ljepote. A ipak: zračenje, sjaj u očima, izraz dobrote, topline i ljubavi, koji privlači i godi. Je li Majka Terezija bila lijepa? Nema sumnje: da! Ona je bila čudesno lijepa. Ali na drugi način.

O toj ljepoti danas je govor u Evanđelju. Radi se o Isusovom "preobraženju". Petar, jedan od trojice svjedoka toga događaja, govori o tome trideset godina kasnije, to mu se usjeklo u dušu tako nezaboravno. Što se dogodilo?

Oni su neko vrijeme gledali kako se Isusov lik mijenja, kako mu je zasjalo lice, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. Zar to nije mogla biti optička varka. Uobraženost apostola? Vrsta halucinacije?

Ja vjerujem da je kod preobraženja izvana bilo vidljivo ono, što je u Isusu bilo "iznutra". Jedan trenutak, neko vrijeme smjeli su trojica apostola gledati unutrašnju Isusovu slavu, svjetlo koje je bilo u  njegovom srcu, svjetlo njegove povezanosti s Bogom. Isusovo božanstvo zračilo je u tom trenutku kroz njegov ljudski lik, na njegovom licu.

Evanđelje ne kaže da je Isus bio lijep. "Lijepo" možda nije prikladna riječ da se opiše ono što su očevidci  doživjeli.  Kao što stvarno ne odgovara ni licu Majke Terezije. "Sjajno" je već prikladnija riječ. To je sjaj što iznutra dolazi i utiskuje crte na licu. Na licu Majke Terezije može se vidjeti koliko puno dobrote i srdačnosti živi u njoj. Lice je ogledalo duše. I kad je duša ispunjena ljubavlju, tada se to odražava na licu.

Kaže se da smo mi odgovorni za starost našega lica. To je točno samo dijelom. Jer patnja, bol, razočaranja, tjelesna bol mogu utisnuti crte na naše lice bez da mi to možemo odrediti. Ipak postoji i druga strana: ljudi koji su išli kroz veliku patnju imaju čudesno zračenje, čudesan sjaj. Prošli su kroz patnju i bol, ali nisu izgubili ljubav. Jedno takvo lice ima Majka Terezija. Izbrazdana od patnje i sućuti svijetli dobrotom i opraštanjem.

Zbog patnje i sućuti ide se na goru preobraženja. Kratko prije toga Isus je prvi put govorio otvoreno o svojoj predstojećoj patnji. I o svome uskrsnuću. Kratko nakon toga on opet o tome govori. I uskoro je to trebala postati stvarnost. To je bila volja Božja. Isus, njegov ljubljeni Sin, trebao se kroz patnju i uskrsnuće "preobraziti", oslobođen od onoga što naše lice čini tamnim: od mržnje i zavisti, od ljubomore i želje za osvetom, od srdžbe i gorčine. Isus nas je trebao osloboditi od svega. Kroz svoju žrtvu. Svoje predanje. Da bi u nama ljubav pobijedila zlo. Da i mi postanemo ljudi koji će zasjati. Kao Isus na gori preobraženja. Kao Majka terezija. Tako lijepa! Od ljepote na drugi način.