Lampice

pon, 04.pro 2017 Josipa Mandurić

Počelo je. Upalili smo prvu adventsku svijeću, opet se puštaju božićne pjesme, a lampice polagano osvajaju svaki prozor. U svakoj osobi se budi taj osjećaj, nestrpljenje, iščekivanje, još malo, još malo... Najfascinantnije su mi te lampice, kako samo mali niz svjetala može transformirati bilo koji prostor u nešto lijepo i svečano, ako su postavljena na pravi način. I sve su one prelijepe, ali gdje su lampice na nama? Ne one fizičke, već one puno važnije, one koje će ljudi osjećati. Često u svoj blagdanskoj strci zaboravljamo na pravi smisao Božića, na dijeljenje i ljubavi, a ne samo darova. Došašće nam služi upravo zato da se pripremimo, da opraštamo, pomažemo i posvetimo se Onome koga slavimo. Ukrašavajući bor, ukrašavajmo i naša srca. Napisano je mnogo puta, ali nikako da se probudimo iz te mase reklama, ponuda i sadržaja. Umjesto pisanja pisama Djedu Božićnjaku, napišimo jedno i za Isusa, ipak On nosi mnogo vrjednije darove. Dakle, molitva po molitva, dobro djelo po dobro djelo, i eto našeg niza lampica. Ali ovaj niz će biti daleko posebniji, njega će ljudi osjećati u svakom razgovoru s nama, njime ćemo doista dočarati sve ono što bi Božić trebao predstavljati. Jednako kao što se brinemo o ukrasima, trebamo se brinuti i o sebi i svojim postupcima prema drugima jer su samo oni istinski trajni, samo oni mogu doista promijeniti i uljepšati stvari. Pa i kad se sva svjetla pogase, ostavimo naše neka svijetli. 

Frama TV

Najčitanije