Korizma - put prema pobjedi

uto, 12.ožu 2019 framašica

Vijesti i zabavni programi su ovih dana bili ispunjeni šarenim slikama s veselih karnevala diljem svijeta, na stotine i tisuće ljudi se okupljalo i zabavljalo. Prema pričama, maškarama je bio cilj svojom bukom i vedrinom otjerati zimu, ali i satirično prikazati sve nevaljalo u društvu. Tako imamo karikature političara, poznatih osoba i sl. Prstom i izrugivanjem se ukazuje na ono što nam smeta. A nakon karnevala, kad se skine šminka i maska, čovjek se nađe pred ogledalom. Ogoljen, bez dodataka, nastavlja dalje. Tako nekako i mi Pepelnicom ulazimo u korizmeno razdoblje. U knjizi Postanka Bog opominje: „Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti.“ Kao i mnogo puta kasnije, Biblija nam ovim redcima pokazuje da koliko god se mi uzdizali iznad drugih, koliko god slavili, prosuđivali na osnovu materijalnog, svi ćemo doći do iste točke - praha. Prahom, i to onim koji ostane nakon izgaranja, bezvrijednim, ulazimo u razdoblje koje kod svakoga pokrene nešto. U došašću možda i vidimo sve promjene, tu materijalizaciju kroz ukrase koji često nemaju nikakve veze sa samim blagdanom, ali korizma je u potpunosti okrenuta pojedincu, odlukama koje donosimo isključivo mi, sami sa sobom. Kakav god to zavjet ili odricanje bilo, odradimo to samostalno. Ono po čemu bi ova godina mogla biti drugačija je to da razmislimo zašto i kome, radi koga se mi odričemo raznih stvari. Radimo li to da bismo uistinu pokušali nešto promijeniti ili jer nam je navika, ili nas majka uvijek opominje? Ljudi zapravo većinu stvari rade iz čiste navike, najčešće nesvjesno. Uz ovo nesvjesno, mi sebe možemo i prisiliti na uvođenje nekog rituala. Za postizanje takve navike je potreban 21 dan, samo tri tjedna da trajno prestanemo ili počnemo s nečim novim. Primjerice, zamijeniti posljednje provjeravanje društvenih mreža prije spavanja molitvom. Kad za 21 dan običnu radnju možemo pretvoriti u rutinu, što onda možemo za 40 dana? Ako pretvorimo molitvu, ili nešto drugo što će nam pomoći na duhovnoj bazi, u naviku, a korizmu u put prema pobjedi, postići ćemo mnogo više od očekivanog. Jer kao što su Izraelci nakon četrdesetogodišnjeg putovanja, ili kao što je Isus nakon četrdeset dana u pustinji, pa i nakon smrti, izborio pobjedu, tako i mi nakon naše korizme možemo barem skočiti par koraka naprijed. A svakim korakom, koliko god malen on bio, idemo dalje. Pa ako i ne znamo svoj konačni cilj, prateći Božje savjete se sigurno nećemo izgubiti.