Isus u trgovini

sub, 25.srp 2020 Anđela Nenadić

Učinio sam nešto što sam odavno naumio. Naime, otvorio sam malu trgovinu usred velikoga grada. Nazvao sam je „Dođi i uzmi", na ulazu sam napisao: „Ako nisi u mogućnosti kupiti, uzmi što ti treba." U trgovini sam postavio više polica. Jednu sam posebno istaknuo. Postavio sam je u sredinu te na nju stavio Bibliju, pokraj koje sam napisao: „Ako jednom zaišteš, uvijek ćeš primati." Na ostale police sam naslagao svakidašnje potrepštine. Gradom se ubrzo proširila vijest i ljudi su počeli dolaziti. Nimalo me nije iznenadilo što su većinom dolazili oni koji su bili bogatiji. Svi ti ljudi nisu imali pojma da sam ih promatrao. Prosjaci i lutalice su se većinom motali ispred, ali nisu ulazili zbog načina na koji su ih drugi promatrali. Ljudi su uvijek uzimali više nego što im je trebalo. Trpali su toliko da su im vrećice pucale od težine. Tako je prošlo 15-ak dana. Ni jedna osoba nije svrnula pogled na policu sa Biblijom. Ljudi su je mimoilazili gotovo kao da i ne postoji. Ponekad su djeca, koja bi došla s roditeljima, upirala prstom u Bibliju, ali su ih roditelji vukli za ruku prema policama s hranom. Idućeg dana došao je prosjak u otrcanoj odjeći, postiđen zbog svog izgleda. Došao je do police gdje se nalazila Biblija.
Podrugljivo se nasmijao, a onda počeo plakati. Znao sam da je bio neuk, nije znao čitati ni pisati, ali u tom trenutku iz njega su jednostavno izlazile riječi. Čitao je Bibliju ne znajući kako. Ljudi su se okupili oko njega. Neki su mu se smijali pa su ga gađali hranom. Prosjak je toliko daleko zalutao van granica ovog svijeta da ih nije osjećao u svojoj blizini.
„...Blago siromasima duhom njihovo je kraljevstvo nebesko...", ponavljao je prosjak zatvorenih očiju. Kada je otvorio oči, tu su bili samo on i Isus. Nikada nije shvatio je li Ga vidio, osjetio ili je to pak bila samo čežnja za Njim. Do tog trenutka se nikada nije prekrstio, a sada je to učinio ne shvaćajući kako. Uzeo je Bibliju u ruke, poljubio ju i izašao napolje sretniji od ljudi koji su izašli s pretrpanim vrećicama. On je znao da je zasigurno dobio više nego što je tražio.

Shvatio sam koliko zapravo zanemarujemo Boga jer nam se nameće toliko stvari ispred Njega. Postanemo slijepi za Njegova djela i gluhi na Njegove riječi. Prednost dajemo stvarima koje možemo kupiti, koje su prolazne, koje danas imaš, a sutra nemaš. Bog nudi više nego što ovaj svijet može i zamisliti. Kod Njega je sve besplatno i vječno. Od tebe traži malo vjere, malo ljubavi, malo strpljenja..., svega pomalo, svega onoga što cijenu nema. To tvoje malo Njemu znači sve! 
Sjeti se samo, kako se naš sveti Franjo vezao uz „gospođu siromaštvo" kako bi mogao slijediti Krista. Unatoč siromaštvu, sa sobom je nosio radost gdje god bi krenuo jer stvari koje ispunjaju život ne mogu se kupiti nego se nalaze u nama i čekaju da ih pronađemo.

Frama TV