“Ja – Svjetlost – dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane.” (Iv 12,46) Svi znamo za brojne izreke kad nakon tame, nakon loših stvari, dolaze one dobre. Nakon kiše uvijek dolazi Sunce. Nakon korizme, posta i odricanja kao da je s nas skinut neki teret. Ako je Isus naše Sunce koje je uskrsnućem obasjalo i najudaljeniji kutak svijeta, onda je korizma bila put do našeg Sunca. Koliko god mali ti koraci bili, ipak smo se pomaknuli s mrtve točke. I zato danas trebamo slaviti. Slaviti najveće čudo u povijesti čovječanstva, novo stvaranje svijeta i mogućnost novog rađanja unatoč grijehu, zlu i mržnji. Slavimo izlazak iz tame i prijelaz u neuništivi, vječni život. Jer ovim činom Isus daje smisao patnji i pokazuje da mržnja, psovke i nasilje nemaju budućnost. Sve ono što se do tog trenutka smatralo nečistim, pogrešnim, sav simbol patnje Isus preokreće u slavlje. Križ i smrt postaju simboli pobjede. Uskrs je onda dan pobjede, trijumfa nad zlom i smrću. Dokaz da se dobro isplati. Da se isplati biti prijatelj s Bogom, slijediti ga i kad ostali ne žele, pa i istrpjeti radi Njega. Jer svaka naša žrtva samo je kapljica krvi koja je prolivena za nas. Danas ćemo čestitati ovaj blagdan bezbroj puta. I tako i treba biti. Jer trebamo čestitati konačnu pobjedu života i nastojati živjeti u čast Njega. Sretan vam Uskrs!