Često se bojimo pasti, kao da strahujemo da će pad poljuljati plan za naše živote koji je već savršeno skrojio Tvorac. Čovjek se vječito uzda u vlastite ideje i snage, ne otvarajući se djelovanju Boga koji nam čini samo dobro pa tako često postanemo gluhi na Njegove planove. 
Nije čudo da se u Bibliji izraz "Ne boj se" simbolično pojavljuje otprilike 365 puta i obećaje nam najveću sigurnost koju pruža samo On. Istina je da život pred nas postavlja prepreke, ali čovjek koji uživa Božju zaštitu u neredu života osjeća mir koji se ne da poljuljati. Ljudi, a pogotovo kršćani nisu pošteđeni životnih poteškoća i boli, koje čovjeka često zasljepljuju, pa u tome ne može prepoznati Božje djelovanje. Križ je za nas osobito predodređen, kako bismo živjeli Njegovu blizinu, jer naše patnje dobivaju priliku sjediniti se s Kristovom koju je pretrpio na križu. 
Bit ćemo povrijeđeni i ranjeni i često nam posao neće ići. No, ne trebamo se bojati jer tu se otvara prostor za Božje djelovanje i naš rast u vjeri i predanju. Nadvladati strah znači dopustiti Gospodinu da djeluje u našim životima kako bi ih oblikovao po svojoj namisli i tek kada mu to dozvolimo, možemo živjeti istinsku kršćansku radost. Stoga se ne dajmo prepustiti trenutnim olujama života koje čekaju da ih rastjera sunce, već vjerujmo da je On naše sunce i dok je nevrijeme tu. Vjerujmo mu da je On mirna luka koja daje sigurnost i da nas Njegova ruka neće napustiti na našoj životnoj stazi.
„Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.“ Filipljanima 4,6-7