Uz današnje evanđelje. Evanđelje opisuje događaj Isusova krštenja. Isus nije trebao doći na Jordan k Ivanu, nije trebao Ivanovo krštenje, nadasve sam je bio davatelj pravog krštenja. Isus to čini kako bi ispunio Božji plan. Naime, u tadašnjem židovskom društvu Isusov čin značio je sramotu, Ponizivši se pred Ivanom Isus se odriče svoje zaslužene časti. Zatim, Bog javno časti Isusa kao svoga sina. Nakon krštenja nebo se rastvara što po biblijskom jeziku označuje Božju objavu ili pak buduće spasenje te kada Isus izlazi iz vode s neba silazi Duh Sveti u znaku goluba, čije je simboličko značenje ponajprije Božje odobrenje. Kod druge dvojice sinoptika (Marka i Luke) stoji još da se s neba zaorio glas: "Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!".
Poniznost samoga Boga pred činom naglašava neizmjernu ljubav za nas te nas poziva da žrtvujemo nešto za dobro ovog svijeta, a pritom nam dajući primjer kako je On to činio. Isus nas neprestano podsjeća na našu višu misiju i svrhu našega života u svijetu u kojem više ništa osim sebičnih požuda nije bitno. Traži nas. Da budemo svijetlo u mraku, da činimo promjene, da Ga slijedimo na njegovom putu bez obzira na poteškoće na koje nailazimo. Isusovo krštenje označilo je početak njegovog javnog djelovanja, a naše krštenje označava početak našeg života kao djeteta Božjega, našeg djelovanja kojim ćemo učiniti svijet boljim mjestom, ispunjenim ljubavlju kojom nas je On naučio ljubiti. Naposljetku, Isus se vraća s one strane Jordana. Tu je kršten. Tu je doživio otvoreno nebo. Očevu blizinu. Silazak Duha Svetoga. Čuo riječi prihvaćanja. Svaki čovjek često doživljava poteškoće u ovome svijetu. Ne treba se tada vraćati u crkvu u kojoj je kršteni, ali sigurno postoji „mjesto“ na koje može „pobjeći“, skloniti se. „Mjesto“ osobite Božje prisutnosti. „Mjesto“ na kojem se čuje: "Ne boj se. Ti si moj sin ljubljeni." ili "U tebi mi, kćeri, sva milina." Učiti nam je boraviti na takvom jednom mjestu prije nego odgovorimo na kritike, provokacije, podvale i nepravde koje nam priskrbljuje okolina.



