Sjećam se vremena kada sam bila toliko mala da sam u crkvi za vrijeme nedjeljne mise mogla samo čuti svećenika. Sjećam se također i one dječje znatiželje, one želje da vidim taj glas u velikoj, visokoj masi. Onda bi me majka držala za struk dok bi nespretno stajala na ivici klupe ispred sebe. Sigurno se i vi sjećate takve situacije, a nerijetko ju možemo i danas vidjeti. Danas kroz evanđelje vidimo odraslog čovjeka sa dječjom znatiželjom. Zamislite sada nekog bogatog poduzetnika koji svoj posao i ne obavlja na baš pošten način, kako se penje na obližnje drvo, onako u odjelu, da bi vidio Isusa. Vjerojatno teško možemo i zamisliti takvu situaciju. No upravo to je učinio bogati nadcarinik i upravo zbog toga Isus ga poziva jer mu je proboraviti u njegovom domu. I ne samo da je spreman primiti Krista u svoj dom već daje dio svog doma, imanja siromašnima te vraća četverostruko za svoje greške. Zatim Isus daje spasenje njegovoj kući, sinu Abrahamovu.

Koliko smo mi zapravo znatiželjni i koliko želimo upoznati Krista? Gledam li Isusa bar svake nedjelje izbliza ili sam negdje na dnu crkve gdje je lakše izać i izbjeć gužvu kada sve završi? Ali ako i gledam izbliza kakvu svrhu ima ako nisam spreman primiti Krista u ''svoj dom'', u svoje srce preko sv. Pričesti. Zato se popni na obližnju smokvu kako bi bolje vidio, ako nisi spreman primiti Krista očisti svoj dom i koliko tvoj dom bude spreman primiti i ti ćes biti speman dati da ispraviš ono što si greškom uzeo. Budi bliže onomu koga želiš vidjeti i spoznati jer sjeti se NJEMU JE PROBORAVITI U TVOM DOMU, A NAMA JE BORAVITI U NJEGOVU VJEČNOM KRALJEVSTVU. Mir i dobro!