Predivno iskustvo iz Asiza

pon, 24.tra 2017 Petra Galić

San svakog framaša je saznati što više o svetom Franji i doživjeti dubinu vjere kakvu je on svakim danom osjećao i pokazivao djelima koje pamtimo i u kojima pronalazimo uzor do današnjeg dana. Nas 56 framaša Hercegovačkog područnog bratstva predvođeni područnim duhovnim asistentom fra Antoniom Šakotom te fra Ivanom Penavićem dobili smo tu priliku: još dublje iskusiti vjeru i upoznati svetog Franju putom u Asiz i ostala franjevačka mjesta nakon pobjede na framaškoj Olimpijadi. Iz posuške Frame tu priliku imale su Daria Ćorluka i Petra Galić.

Pošli smo iz Hercegovine na Uskrs u popodnevnim satima, a na naše prvo odredište, La Vernu, stigli smo u ponedjeljak jutro. Obišli smo ukratko samostan i okolicu, fotografirali znamenitosti te slavili rane sv. Franje na misi koju je predvodio fra Antonio Šakota. Posjetili smo nekoliko kapelica, a između ostaloga vidjeli smo habit i krevet svetog Franje. Sama jednostavnost tog kreveta, zemljana podloga sa kamenom, za koji se kaže da mu je služio kao jastuk, odiše duhovnošću koju smo osjećali tijekom cijelog obilaska tog svetog mjesta. Vidjeti sva ta mjesta kojima je sveti Franjo prolazio te molio neopisiv je osjećaj koji se pamti cijeli život. Istog dana smo imali priliku sudjelovati na procesiji fratara tog samostana koja se održava svakog dana točno u 15h i vodi prema kapeli Stigmata, kapeli rana svetog Franje, mjestu gdje je sveti Franjo primio Isusove rane.

Drugi dan smo započeli jutarnjom misom u Porcijunkuli, u originalnoj crkvici koju je gradio sami sveti Franjo svojim rukama nakon Božjih riječi da ide i popravi njegovu Crkvu. Oko te malene crkve je kasnije sagrađena velika bazilika svete Marije Anđeoske. Vidjeli smo i vrt u kojem rastu ruže bez trnja te mjesto gdje je sveti Franjo umro okružen svojom braćom. Nakon Porcijunkule, zaputili smo se prema Asizu gdje smo obišli ostala važna svetišta: sveti Damjan (mjesto gdje je sveta Klara provela svoj život nakon zatvaranja u samostan), sveti Rufin (koji je ujedno i zaštitnik grada Asiza), sveta Klara (tu smo imali priliku pomoliti se kod groba svete Klare i križa svetog Damjana) te Chiesa Nouva (crkva koja je sagrađena na temeljima Franjine roditeljske kuće i trgovine). Još smo obišli i Rivotorto pri čemu nas je kratko i uhvatila kiša, jedini put na našem hodočašću.

Treći dan, već na polovini svoga putovanja, obilazili smo Rijetinsku dolinu i svima poznati Greccio, mjesto gdje je sveti Franjo načinio prve, žive jaslice i tako upriličio i svima približio događaj Isusova rođenja. Prvo smo posjetili svetišta poput Fonte Colomba i La Foresta, a zatim Greccio gdje smo slavili svetu misu i tu smo proveli cijelo poslijepodne.

Četvrti dan na red je došlo mjesto koje smo najviše i očekivali na ovom hodočašću. Na samom rubu grada Asiza smjestila se bazilika i grob svetog Franje. Tu smo slavili i svetu misu. Obišli smo donju i gornju baziliku, ali ništa se ne može usporediti s osjećajem koji nas je ispunio onda kada smo vidjeli grob svetoga Franje u jednostavnoj kripti ispod bazilike. Sve je odisalo svetošću te smo se tu zadržali i izmolili svatko svoju molitvu, imali smo priliku reći sve što smo htjeli točno pred svetim Franjom, sve što nam se skriva u srcima i što nas vodi dalje putem tog velikog sveca. Nakon toga smo se zaputili u Carcere, a poslijepodne smo imali slobodno vrijeme u Asizu da se svatko na svoj način oprosti s gradom kojim je toliko godina unazad hodao i sam sveti Franjo.

Na peti i zadnji dan našeg hodočašća koje je prebrzo došlo svome kraju zaputili smo se u Padovu gdje smo posjetili još dva velika sveca: crkvu i samostan u kojem je živio sveti Leopold Bogdan Mandić te veličanstveno zdanje u centru Padove posvećeno svetom Anti Padovanskome, svima dragom svecu. Nakon Padove, s mnogo novih iskustava zaputili smo se kući i sretno došli u subotnjim jutarnjim satima.

Sada kada se osvrnem na naše hodočašće, teško je riječima opisati što smo sve doživjeli. Ovih nekoliko redaka tek su sažetak velike priče koju možemo ispričati. Ne mogu pronaći dovoljno dobre riječi za sva ta mjesta koja su svetom Franji toliko značila, u kojima je pronašao utočište i mir. Iako smo svi obilježili fotografijama svaki mogući kutak, ono što ćemo pamtiti cijeli život i što čuvamo u srcu ne može zamijeniti niti nadoknaditi nijedna fotografija. Nemoguće je otići u Asiz, posjetiti sve što smo mi posjetili, čuti o svetom Franju sve što smo mi čuli, a vratiti se isti kao i kad smo otišli. Zahvaljujem Bogu na divnoj prilici koja mi se pružila jer je to neponovljivo iskustvo. Svatko je Asiz doživio na svoj način, ali sigurna sam da ćemo se u jednom svi složiti: sveti Franjo je bio tako malen i jednostavan, a u isto vrijeme veličanstven svetac koji nam je pružio novi način shvaćanja Boga.

Pax et bonum!

 

 

Frama TV

Najčitanije