Ode, umije se, pa se vrati gledajući

ned, 26.ožu 2017 Daria Ćorluka

Današnje evanđelje govori o jednom Isusovom čudu: Isus je ozdravio slijepca. Samo čudo nije toliko zanimljivo koliko su zanimljiva događanja koja se zbivaju nakon njega-tko je prihvatio da je to od Boga i tko prihvaća Isusa? Slijepac od rođenja, on povjerova odmah da je Bog učinio djelo nad njim. No zašto je to djelo učinjeno? Upitali su Isusa čiji su grijesi krivi za njegovu sljepoću, na što Isus odgovara da to nije krivnja nego mogućnost očitovanja djela Božjih. Mi često neke poteškoće smatramo kaznom od Boga. Zaboravljamo da nam Bog ne daje križ koji ne možemo ponijeti. Gledamo na njega kao na nekog suca koji samo čeka kada ćemo nešto pogrešno napraviti da nam da neku kaznu. A ne vidimo Njegovu ljubav i Njegovu sposobnost praštanja. Problemi nisu kazna Božja, problemi su poruka od Boga da nešto nije u redu s nama i našim životom. Bog nas time upućuje na nešto, govori nam da pogledamo što činimo i da promijenimo nešto. Poteškoće nam ne govore da prestanemo, nego da popravimo. Bile to neke sitnice, od naših svakodnevnih zadaća i poslova, nekih bitnih stvari u životu, do našeg odnosa s Bogom. Poteškoće treba prihvatiti, ne srditi se, i nastaviti život u boljem svjetlu. I doći će nam nešto, ili će poteškoća samo nestati ili će ju zamijeniti nešto mnogo bolje. Ne kažnjava Bog naše grijehe, on nam samo kaže da se promijenimo.

Nadalje, utvrdivši da je sljepoća očitovanje Boga, a ne kazna za grijehe, dolazi novi problem: kako su drugi gledali na to? Ljudi su se čudili, neki su mislili da to uopće nije isti čovjek, dok su drugi znali da je on. Štoviše, on je hodajući radosno govorio da mu je Isus otvorio oči. Farizeji okomljeni na Isusa ne priznaju da je to od Boga jer je bila subota, neradni dan. Zar postoji radni i neradni dani za Boga? Zar Bog uzima slobodan dan svaki tjedan i odmara od nas? Odmara od naših molitvi, od naših problema i vapaja? Možda samo sluša i gleda, ne želeći se uplitati jer to može uraditi sutra? Ili uopće ne sluša, samo se udaljio od nas i do ujutro je miran? NE! Bog nema slobodan dan! Božja slava ne gleda u kalendar! Bog je uvijek s nama, uvijek uz nas, sluša nas, čuva, štiti, pomaže na svoj predivan način. Bog je tu. Od 0-24, 7 dana u tjednu, 365 dana u godini! On je s nama! Tako i njegova djela, napose ona koja on čini preko nas. Zašto ne bismo činili nešto na slavu Božju jer je neradni dan? Zašto Bog ne bi mogao djelovati preko Isusa i ozdraviti čovjeka jer je neradni dan? Neradni dan najviše i služi za Boga! To je naša nedjelja, dan kada narod ide u crkvu i moli. Boga! Taj dan trebaju živjeti po njegovom više nego ijedan drugi dan. Ne uzeti odmor od Boga, nego mu se približiti. Dopustiti da djeluje kroz nas. Učiniti tada nešto. Truditi se da svi upoznaju Boga kroz nas. Naraditi se na taj način toga dana.

Smiješno je što i roditelji slijepca ne priznaju Isusa. Sin im je ozdravljen, ali oni opet više brinu o mišljenju naroda, nego o čudu. I udaljuju se od toga, govore da on sam može reći što je bilo. Ne žele imati posla s tim. A sin radostan ponavlja svima nekoliko puta što se i kako zbilo. Dolazi Isusu i govori mu da vjeruje u njega, vjeruje u Sina Božjega. Isus mu nije samo fizički otvorio oči, Isus mu je otvorio oči prema Bogu. To je njegovo temeljno, on je svjetlost koja nas vodi Bogu. Samo treba prepoznati tu svjetlost među svim čarima ovog svijeta i slijediti je. Da i nama Isus otvori oči.

Frama TV

Najčitanije