Isus – brižni lječitelj, Gospodar mora i hrabrost odazvanih učenika

ned, 22.sij 2017 Ante Penava

Čitajući današnje evanđelje na um mi pada pitanje: Zašto se Isus povlači u Galileju nakon što Ivan biva predan? Je li možda zbog straha da ne bi i njega uhitili ili nešto tomu slično? Onda imajući na umu ono sve što je slijedilo nakon toga, što je sve Isus bio spreman napraviti, potpuno isključujem tu pomisao da se Isus povukao zbog straha. Ipak je to sve dio nekog većeg plana i događa se da se ispuni ono što je rečeno po proroku Izaiji. Također slušamo kako Isus naviješta Kraljevstvo nebesko, upozorava da se ono približilo. Znajući da je Ivan predan, možda Isus odlazi u Galileju da pronađe, pozove učenike da ga slijede, da ih nauči onomu za što će uskoro biti poslani činiti. Još jedna stvar mi upada u oko vezana uz Isusa u ovom evanđelju. Dobro nam je poznato to kako je Isus ozdravljao dok je propovijedao. Osobno sam mislio, dok nisam temeljito pročitao ovo evanđelje, da je Isus ozdravljao samo neke ljude. Sve da je htio, mislio sam da nije mogao stići ozdraviti sve. Ali u evanđelju stoji kako je Isus, dok je obilazio Galileju i propovijedao onom narodu, liječio svaku bolest i nemoć u narodu. Da je tako bio osjećajan i ozdravljao baš svaku bolest, nisam zamišljao. Fizički je bio prisutan na ovom svijetu, upoznao je ljudsku bijedu i teškoću življenja i nije to mogao gledati.

Onda dolazimo u opasnost da sumnjamo i da se zapitamo: „Gdje je taj Isus danas, zašto danas ne bi prošao kroz narod i ispravio sve ove nedostatke?“ –To je pogrešno! Mislim da Isus i danas na ljudsku bijedu gleda teška srca, baš onako kao kada je hodao zemljom. Nemojmo biti površni i zaboravljati ono najvažnije – Isus je otkupio naše grijehe, dao nam priliku da zaradimo Kraljevstvo nebesko. I sigurno nam je dao ono preko čega ćemo to Kraljevstvo zaslužiti. A sve ovo što smatramo poteškoćama nije bitno.

U evanđelju se također spominju učenici koji polaze za Isusom. Hrabrost koju su pokazali je velika. Uistinu je sve onako kako bi trebalo biti, učili su uz Gospodara mora i postali pravi ribari ljudi. Ostaje žal za današnjim vremenom. Previše računamo bez Isusa. Progledajmo, otvorimo se pozivu da budemo nešto više. Ostavimo ove „mreže“ današnjice i vratimo se na pravi put. Postanimo i mi ribarima ljudi!