Hodočašće u Asiz

pon, 06.svibnja 2019 Marinela Soldo

Želja svakog framaša je saznati što više o sv. Franji te posjetiti mjesta koja su tako značajna za njegov život. Nas 58 framaša hercegovačkog područnog bratstva, predvođeni područnim duhovnim asistentom fra Marinom Karačićem te duhovnim asistentom Frame Mostar fra Robertom Kaveljom, dobili smo priliku da na Uskrs još detaljnije upoznamo sv. Franju putom u Asiz i ostala franjevačka mjesta. Iz naše Frame tu se priliku imale Cvita Lončar , Ivana Landeka i Marinela Soldo. Pošli smo iz Hercegovine na Uskrs u popodnevnim satima, a na naše prvo odredište La Vernu stigli smo u ponedjeljak ujutro. Tu smo posjetili kapelu u kojoj je sv. Franjo dobio stigme te kapelicu gdje je sv. Ante dolazio moliti. Vidjeli smo i habit sv. Franje te njegov jednostavni krevet koji se sastoji od zemljane podloge i kamena koji mu je služio kao jastuk. Na La Verni smo slavili svetu misu koju je predvodio fra Marin Karačić. Isti dan smo imali priliku sudjelovati u procesiji fratara koja se održava svaki dan u 15h i vodi prema kapeli u kojoj je sv. Franjo dobio stigme. Nakon razgledavanja La Verne zaputili smo se prema našem smještaju Domus Laetitiae gdje smo nakon večere imali zabavni susret kako bismo se bolje upoznali. Dan smo završili molitvom. Drugi dan započeli smo posjetom Porcijunkule – originalne crkve koju je sagradio sam sv. Franjo. Oko te crkve sagrađena je bazilika sv. Marija Anđeoska. Tu smo slavili sv.misu koju je predvodio fra Robert Kavelj. Vidjeli smo vrt u kojem rastu ruže bez trnja te mjesto gdje je sv. Franjo umro okružen svojom braćom. Nakon Porcijunkule zaputili smo se prema Rivotortu ili "Vijugavom potočiću" mjestu u kojem se nalaze kolibe u kojima su živjela prva Franjina braća. Zatim smo krenuli prema dugo iščekivanom Asizu gdje smo posjetili crkvu sv. Damjana u kojoj je Franjo čuo glas Raspetoga. Pored te crkve nalazi se i samostan u kojem je živjela sv. Klara nakon ulaska u klarise. Posjetili smo i crkvu sv. Klare u kojoj se nalazi grob sv. Klare, originalni križ sv. Damjana te mnoge druge relikvije. Zatim novu crkvu koja je sagrađena na temeljima kuće i trgovine Franjinih roditelja te katedralu sv. Rufina koji je zaštitnik grada Asiza. Večer smo proveli u druženju i šetnji Asizom. Treći dan posjetili smo baziliku sv. Rite u Casciji gdje smo vidjeli njeno neraspadnuto tijelo i hostiju koja je prokrvarila. Zatim smo krenuli prema Grecciu – mjestu gdje je Franjo napravio prve žive jaslice. Tu smo slavili svetu misu te obišli galeriju u kojoj se nalaze jaslice iz cijelog svijeta. Fonte Colombo bilo je naše sljedeće odredište, ondje smo vidjeli spilju u kojoj je Franjo pisao pravilo te znak tau. Uvečer smo imali klanjanje nakon kojeg je slijedio počinak. Četvrti dan na red je došlo mjesto koje smo dugo iščekivali. Na rubu grada Asiza smjestila se bazilika sv. Franje u kojoj smo slavili svetu misu. Nakon svete mise kroz baziliku nas je proveo i pričao o njoj fra Zlatko Ćorić. Tu smo posjetili i Franjin grob te je svatko imao priliku pomoliti se na grobu i izreći Franji ono što mu se nalazi u srcu. Potom smo se pješice zaputili u Carcere. Ondje se nalaze: stablo s kojeg je Franjo propovijedao pticama, spilje u kojima se molio i pronalazio mir te vražja rupa. Nakon Carcera zaputili smo se prema našem novom prenoćištu koje se nalazi u blizini Porcijunkule, a tu smo večer spavali u vrećama. Večer smo proveli u pjesmi i druženju ispred Porcijunkule. Peti dan – ujedno i zadnji na našem hodočašću – prebrzo je došao. Započeli smo ga svetom misom u Porcijunkuli nakon koje smo imali slobodno vrijeme kako bi se pozdravili s Asizom. U popodnevnim satima zaputili smo se prema Hercegovini gdje smo stigli u jutarnjim satima. Teško je riječima opisati sve ono što smo doživjeli, što osjećamo u srcu. Svatko je Asiz dožio na svoj način koji će mu uvijek ostati u sijećanju. Svakako, ovo je jedno predivno iskustvo gdje smo još bolje upoznali sv. Franju te stekli nova prijateljstva. Nadamo se da je ovo doviđenja, a ne zbogom Asizu.