Ovoga petka naš redovni susret Frame posvetili smo našim nedavno preminulim prijateljima Mireli, Stjepanu, Žani, Stipi, Mariji, Ivanu, Miji i Stipi. Za njihov pokoj slavili smo svetu misu, poslije koje smo nastavili pobožnost klanjanja Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Kao što je rekao naš fra Jozo, to je najmanje i najviše što možemo učiniti za njih.

U svoje molitve uključili smo njih, njihove obitelji, rodbinu, prijatelje i sve one pogođene njihovim odlaskom.

Ta je molitva ipak bila posebna… Jer molili smo za njih sjedeći u klupama u kojima su i neki od njih sjedili zajedno s nama. U istim onim klupama u kojima smo zajedno svoju mladost posvetili Gospodinu. Osjećaji su bili izmiješani jer se bude uvijek nova sjećanja, predivne uspomene, ali osjeća se i velika praznina, tupa bol, knedla u grlu pri svakoj izgovorenoj riječi molitve.

Osjećaj je bio kao da nas sad osam anđela gleda s nekog boljeg mjesta i pitaju se čemu tolike suze u očima i čemu toliko očajavanje.

Iako je sasvim normalno da nas obuzme tuga odlaskom tolikih dragih prijatelja, trebali bismo biti svjesni da su oni već stigli onamo kamo mi još uvijek težimo i da je ovaj rastanak samo jedan mali djelić vječnosti.

Dragi prijatelji, neizmjerno nam nedostajete, molimo za vas, a vi molite za nas pred licem Boga živoga da se jednom susretnemo na nekom boljem i ljepšem mjestu…