Grad

sri, 05.svibnja 2021 Frama Posušje

Život me doveo u jedan grad. Grad za koji nikada nisam čula. Radije bih rekla, grad za koji nisam željela čuti. Vjerujem da ćeš ti, čitatelju, razumijeti zašto tako kažem. Za vrijeme mog predškloskog razdoblja silno sam željela ići u školu. Uvijek sam bila ljubomorna na stariju djecu jer sam, gledajući njih, provodila vrijeme s bakom kod kuće. Kada sam se napokon pridružila toj djeci, u meni se pojavila želja za odraslim životom. Htjela sam biti "velika", biti bez nadzora svojih roditelja, poći u srednju školu i okušati sve one zanimljivosti i avanture što su mi druga djeca pričala. Vjerovali ili ne, evo me! Evo me na samom kraju srednje škole. Na velikom životnom raskršću. Naravno, ne bih to bila ja kada bih bila zadovoljna ovim trenutkom. Nisam mogla ni pomisliti da će mi želja biti vratiti se u djetinjstvo, da želim početi sve ispočetka, iako sam jedva čekala pobjeći.
Da, i dalje sam u tom gradu. Gradu zamišljenosti, neznanja, lutanja, tuge, boli, nezainteresiranosti, nerazumijevanja, iščekivanja, kušnje, grijeha. Možda ste čuli za taj grad. Obavijen je tamnim, podmuklim plaštom. Osjećate da se unutar njega nalazi velika gužva raznih tmurnih stvorenja. Znate što je unutra? Ništa! Prazno! Rupa bez dna! Zna biti jako težak. Ime mu je STRAH! Zašto on? Jer bez njega ništa ne može! Zašto ne može?! Jer ne vjeruješ! Malovjerniče! Kako nemaš vjere, Reče! Znaš čitatelju, nije lako biti u tom gradu. Ponekad bih željela samo plakati, ali ne mogu. Ponekad se želim smijati, ali ne mogu. Želim pričati, ne mogu. Želim voljeti, pomagati, živjeti... ne mogu. Nisam mogla! Ali moram! Čitatelju, daj da ti kažem jednu super vijest! Pronašla sam svoju utjehu. Kada? Kada je bilo najteže. Kada, po mojoj procjeni, nije moglo biti gore. Gdje? U onom malom "Ne boj se, crviću, Gospodin je pomoć tvoja!" Čini se bezizlazno, ali izići ćeš. Vjeruj mi! Vjeruj Mu! 
Sam ne možeš. Pokreni se! Trzni se! Odvaži se! Znaj, nisi sam. Nikada nećeš biti sam. On je tu, bez obzira na ono što osjećaš i kako se prema Njemu ponašaš. On je tu i zove te. Ne daj da se umori dok te zove. Pusti da i Njemu barem jedan trenutak prođe bez tvog protivljenja. Kreni!