Svaki dan je novi početak i svaki dan je poseban, no dan kada započneš svoj novi put slijedeći sv. Franju, crpeći snagu iz Euharistije i živeći Njegovo Evanđelje u bratstvu Franjevačke mladeži ipak ti je za korak, dva malo bliži srcu. Tada si već nesvjesno krenuo prema promjeni života vjerujući Bogu, a ne znajući što te zapravo sve čeka.

Imati priliku primiti nekoga za ruku tijekom molitve i svaki tjedan iznova sresti iste ljude, na istom mjestu, s istim razlogom, zbog istog čovjeka je toliki Božji dar da ga postanemo svjesni tek kada se potpuno predamo Bogu, ali i zajednici kojoj pripadamo. Ono prvo „Evo me“ kroji neizbrisivi Trag koji se tako lako ucrta u srce jednog framaša. Trag koji je Put, Istina i Život. Trag koji je zapravo Krist. 

No svako tiho i mirno more s vremenom donosi valove koji te pokušavaju odvratiti od framaškog puta. Jako je teško oduprijeti se kušnjama i strahovima, posebno ako ne shvatiš da ti oduzimaju mogućnost slobode i potpunog predanja Gospodinu i zajednici. Seminari, predavanja, razgovori, braća i sestre u Kristu te molitva su samo dio onoga što primaš kada se napokon oslobodiš oklopa kušnje i straha iz kojega te mogu izvući samo vjera i upornost. Preko svega ovoga Gospodin zaista napravi čudo u čovjekovu životu, a to malo čudo velike ljubavi osjetit ćeš kada otvoriš svoje srce Onome koji zna što je najbolje za tebe.

Zato, ako imaš priliku pružiti ruku svome bratu ili sestri, iskoristi je. Osjeti to zajedništvo koje ti je darovano. Osjeti tu obitelj kojoj je u središtu sam Bog. Daj joj dio sebe.
Čuvaj onaj mali Tau što ga nosiš oko vrata. Nek' ti bude srcu bitan. Možeš imati Duh siromaštva da te štiti od svih zala, čisto srce i tijelo da sijaš radost gdje god prolaziš, možeš Mu biti bliže ako činiš dobra djela. Samo Ga zamoli i dat će ti. Zamoli Ga u trenutku kada si jedno u Kristu s ljudima oko tebe. Jer onim prvim „Evo me“ izabrao si sv. Franju kao vođu na svome putu te onaj Trag koji se jednom ureže u srcu framaša,  nikada se neće moći izbrisati.