Svatko vodi neku svoju bitku koja se naizgled ni ne primijeti, za koju nikada ne bismo mogli naslutiti. Ako je ne primijetimo, ne znači da se ne događa. Ne možemo znati što se krije iza glasnog smijeha i samopouzdanog hoda. Velika je to snaga, nositi svoj križ, ali ispod njega se rađa novi čovjek, čovjek koji je naučio nositi toliki teret. Svi mi ponekad poželimo odustati od svojih snova, izgubimo se, zalutamo u nama samima. Možda nam se ponekad čini da nema izlaza, ali baš tada treba ostati uporan. Ako osjetimo da smo se udaljili od Gospodina, možda smo mu baš u tom trenutku blizu. Postoje ciljevi koje nismo ispunili, poteškoće s kojima se susrećemo, bitke koje su izgubile smisao. Pored toga je važno znati da je vjera ključ svega. Ona je ta koju trebamo imati do samoga kraja. Kao što poslije kiše dolazi sunce, tako poslije svake patnje dolaze lijepi trenuci. Bog ima plan za sve nas i to je jako bitno za razumijeti. Ti si Božja misao. Sjeti se samo koliko si puta zaspao znajući da ćeš se sutra probuditi. Zašto? Upravo zato što vjeruješ Njemu, Onom koji te ustaje svako jutro. Onom, koji te prihvaća takvog kakav jesi, sa svim onim što te muči . Onom, koji te zapravo stvorio. Predaj sve u Njegove ruke, jer ako je On na prvom mjestu, sve je na svom mjestu. Zato, kakav god tvoj dan bio, zastani na trenutak. Pogledaj oko sebe, sigurna sam da imaš milion razloga koji te čine sretnim. I da, ne brini za sutra, jer Bog ustaje prije sunca.