U današnjem modernom užurbanom svijetu često smo zaneseni svojim osobnim problemima, pitanjima i situacijama. Živimo samo u svojim brigama te rješavanjem jedne brige, prelazimo odmah na iduću ne obazirući se na bitne vrijednosti u životu.

U toj lančanoj reakciji rijetko kada predahnemo i sjetimo se Boga, našeg Oca i Spasitelja. Toliko smo zaokupljeni nebitnim sitnicama ovog zemaljskog života da zaboravljamo na Njega. Zaboravljamo zahvaliti upravo našem Ocu, ne shvaćajući da je On naš pravi izvor snage i ljubavi  te da upravo On rješava naše probleme i pruža utjehu, a ne mi sami kako nam se to često čini. Upravo Njegovom milošću i ljubavlju te zahvaljujući Njegovoj žrtvi  spašeni smo od vječne propasti, i Njegovim se opraštanjem spašavamo i dan danas kroz kajanje i ispovijed.

Istina je da često nismo  svjesni Božje ljubavi i vjernosti, možda nikada i nećemo biti u potpunosti, ali to nam ne govori da se ne trebamo truditi shvatiti ju, već suprotno, to nam treba biti jedna od glavnih zadaća ovozemaljskog života. Samo iskrenim zahvaljivanjem i slavljenjem našega Boga iz dubine svoje duše možemo to postići. Ako shvatimo da nam je Bog dao dar života i sve što imamo u ovom životu, nećemo Mu moći prestati zahvaljivati.

Stoga, zastani na trenutak i zahvali Bogu, jer što bi bilo da si se danas probudio i imao samo ono na čemu si jučer zahvalio Bogu? Koliko bi toga i dalje imao?