Izvor vode koja struji u život vječni

ned, 19.ožu 2017 Framaš

U današnjem Evanđelju imamo razgovor između Isusa i jedne Samarijanke. Zanimljivo je promatrati aktere ovoga razgovora pojedinačno. Poznato je da Židovi i Samarijanci nisu gajili posebne osjećaje jedni prema drugima. Isus tu prelazi granicu i možemo tako reći spušta sebe, Židova, pred Samarijankom i ište od nje vode. Nisam baš siguran da Isus u tom trenutku žudi za tom vodom. Ne vjerujem da je previše žedan. Sve stvari koje Isus radi imaju duboku simboliku, pa tako i ovaj događaj. Zašto bi dvije strane zauvijek ostale nepovezane? Isus želi međusobni dijalog, želi popraviti stvari, želi dati novu priliku u jačanju međusobnih odnosa, želi mir.
A što čini žena? Ona je prvenstveno znatiželjna. Propitkuje Isusa. Nije naivna, želi ispitati je li on prorok. Pri svom razgovoru, iskreno govori i na kraju spozna Isusa kao proroka. Vjerujem da nije bilo teško prepoznati proroka u Isusu pri međusobnom razgovoru, ali opet treba imati duboko povjerenje.

Isus govori: „Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni.“. Zapitajmo se kakvu vodu mi pijemo, kako se duhovno hranimo, u koga ištemo i kakve stvari ištemo? Nije lako biti vjernik, previše je svega oko nas što nas odvraća od Isusa. Ipak, ljudi oko nas koji nisu daleko odlutali od Boga, daju nam nadu. Često je ljudima potreban fizički znak, primjer vjere ili slično da bi povjerovali. Ne gradimo svoj odnos s Bogom. To je pogrešno. Pogrešno je biti sebičan i lijen zahvaliti Isusu pri svojim životnim uspjesima, a ubrzo nakon toga išti od njega onu „vodu“, koju Isus velikodušno nudi, a mi je, iako žedni i potrebni iste, tražimo samo onda kada dođemo do naizgled nepremostive prepreke. Neka nam Isusov zdenac bude nepresušno izvorište milosti i snage.

Korizma je u tijeku. Neka u ovom razdoblju do izražaja dođe naš odnos s Bogom. Kao što često zanemarujemo Boga, tako sada zanemarimo ostale, nebitne, stvari i odvojimo vrijeme koje ćemo provesti samo s Njim. Nemojmo dopustiti da nespremni dočekamo Uskrs.